Vitamin D u središtu pažnje

Vrijeme je kada ne pati samo naš "um", nego i naše tijelo. Opća volja za kretanjem smanjuje se, ali isto tako i provođenje vremena na otvorenom. To prije svega ima vrlo poseban učinak: opskrba našeg tijela vitaminom D je ugrožena, što može izazvati opasnost od oboljenja i smrtnosti.

Vitamin D spada u grupu vitamina topivih u mastima i od velike je važnosti za zdravlje kostiju do duboke starosti organizma. Vitamin D doprinosi povećanju gustoće kostiju i jačanju mišića. Suprotno tome, nedostatak vitamina D u djetinjstvu doprinosi nastanku rahitisa (deformacije kostiju), a u odrasloj dobi nastanku osteomalacije, odnosno osteoporoze (patološko remodeliranje, odnosno dekalcifikacija kostiju). U starijih osoba povećava se rizik od pada, odnosno loma kostiju, a time i rizik od smrti. Pitanje da li vitamin D ima preventivnu ulogu i u pogledu kardiovaskularnih oboljenja i određenih vrsta karcinoma, posljednjih je godina predmet mnogih naučnih studija. Raspravlja se i o mogućem uticaju vitamina D na prehlade i bolesti respiratornog trakta te osjetljivost na infekciju virusom Covid-19. Međutim, relativno je sigurno da je imunološki sistem oslabljen u slučaju ozbiljnog nedostatka vitamina D.

Među svim vitaminima, vitamin D ima posebno mjesto, jer se ne apsorbuje samo prehranom, već ga tijelo stvara u koži izlaganjem sunčevoj svjetlosti (UVB zrake). Proizvodnja vitamina D u velikoj mjeri zavisi od doba dana ili godišnjeg doba, geografske širine, vremena, nepokrivenog područja kože kao i od debljine i pigmentacije kože. Ljeti je dovoljno 15-minutno izlaganje suncu. Ipak, kreme za sunčanje ne treba izbjegavati, čak i ako donekle smanjuju sintezu vitamina D. Ali kod nas je u zimskim mjesecima bez sunca to sasvim drugačije. U Austriji i Njemačkoj je UV indeks otprilike šest mjeseci previše nizak da bi mogao osigurati dovoljnu endogenu proizvodnju. Jer u ovom području bi Srednjoevropljanin s mješovitim tipom kože u periodu ručka morao provesti oko dva sata vani – s nepokrivenim šakama, rukama i licem izloženima suncu. Srećom, naše tijelo može crpiti i rezerve nakupljene u proljeće, ljeto i jesen, jer se vitamin D čuva u mišićnom i masnom tkivu i nekoliko mjeseci. .“

Ali ipak je važno osigurati dovoljan unos vitamina D, posebno u mračnim mjesecima u godini. Ribe bogate mastima poput haringe, lososa ili skuše su dobri izvori vitamina D, ali i jetra, jaja (tj. žumanjci), neke jestive gljive ili avokado. Međutim, unos od 20 µg/dan (ili 800 međunarodnih jedinica) koji preporučuju nutricionisti rijetko se postiže: djeca prehranom u prosjeku unose samo 1 do 2 µg, a adolescenti, odnosno odrasli oko 2 do 4 µg dnevno. Ako endogeno stvaranje vitamina nedostaje ili ako je nedovoljno, u našem dijelu svijeta preporučuje da se dodatno uzimanje pripravaka vitamina D. To se posebno odnosi na starosnu grupu iznad 65 godina, jer se u starijoj dobi često kretanje ili vrijeme provedeno na otvorenom smanjuju, ali i općenito značajno smanjuju sposobnosti tijela za sintezu vitamina D. Tako je endogena proizvodnja 70-godišnjaka četiri puta manja nego u dobi od 20 godina. Unos preparata vitamina D može biti koristan i za hronične bolesnike, a posebno kod određenih crijevnih oboljenja i kod osoba s tamnom kožom. O dijagnozi nedostatka vitamina D ili stvarnoj potrebi i propisivanju tačne doze najbolje je razgovarati sa svojim porodičnim ljekarom.“

Za sve nas je vrlo važno da iskoristimo svaku priliku koju pruža zimsko sunce. Čak i ako strah od nedostatka vitamina D nije opravdan – vrijedi se odmah okrenuti prehrani bogatoj vitaminom D.“