Naravno da možemo i limenke

„Možete li i limenke?“ Bilo je to najvažnije pitanje koje je Roman Rauch čuo 1976. prilikom posjeta u Saudijskoj Arabiji. Japanski proizvođači voćnih sokova nedavno su uveli tu novu, praktičnu ambalažu… i sok u limenkama izvrsno se prodavao. Rauchov odgovor glasio je: „Naravno!“

„No, tu je bila i kvaka“, sjeća se Erich Rauch. „Tada su sve punionice htjele limenke, pa su i liste čekanja proizvođača bile prilično duge.“ Inženjeri su se, dakle, dali u potragu za rabljenim postrojenjem. Pronašli su ga u pivovari u Bavarskoj.

„Oni su čekali svoje novo postrojenje. Čim ono stigne, mi možemo preuzeti njihovo staro. 3.000 limenki po satu.“ Kada je konačno došao i taj dan, Erich Rauch sjeo je zajedno s Albertom Sondereggerom u kamion i osobno preuzeo postrojenje. „U demontiranom stanju sve je stalo na dvije palete“. Postrojenje za punjenje limenki nekako su uspjeli instalirati u postojeće liniju za punjenje boca. Staro postrojenje stavljalo je servisne tehničare stalno pred nove izazove, no cilj je postignut: Rauch je sada mogao puniti i limenke.

One su u arapskim zemljama ubrzo postale pravi hit. Samo godinu dana kasnije Rauch je iz tog razloga pustio u promet još jedno, ali puno modernije postrojenje – za 10.000 limenki po satu. Uostalom: naša današnja postrojenja pune po satu 120 000 limenki na traci.

Rauchovi sokovi još su i danas prodajni hit u sjevernoj Africi i Saudiskoj Arabiji …iz tog su razloga omiljeni i među krivotvoriteljima proizvoda: sve ove limenke su krivotvorine. Rauch je takoreći Rolex među sokovima.