Giving a village the kiss of life

U Srbiji i drugim balkanskim zemljama, voćne marke Rauch od devedesetih godina bile su sve popularnije. Srbijansko udruženje potrošača čak je u 2005. proglasilo Happy Day voćnim sokom godine. S obzirom na takvo kretanje prodaje, punionica u toj zemlji itekako bi se isplatila, bilo je jasno odgovornima. No, zašto samo punionica? Srbija je poznata po svojem voću koje je Rauch prerađivao: ribiz, maline, breskve...

U potrazi za prikladnom lokacijom Rauch je bio sretne ruke. U malom selu Koceljeva u srpnju 2006. prodavana je na dražbi nakon stečaja tvornica za limenke voća. Roman Rauch iskoristio je priliku: „U dvorani nadležnog suda na tom je terminu sjedio samo jedan jedini konkurent. Tako povoljno još nikada nismo kupili tvornicu.“

Tjedan dana prije Božića, Harald Krammer, tehnički voditelj tvrtke Rauch, po prvi puta otišao je u Koceljevu: „Hladno, vlažno, sivo. Loše ceste. Seljaci s volovskim zapregama. Selo u kojem je vrijeme odavno stalo. I onda naša tvornica. Bila je… recimo: jadna.“

Ekipa je zasukala rukave, sredila zgradu i postavila prve proizvodne linije. Već ujesen je Rauch Srbija isporučila prve PET boce za Bravo. No, koliko je važna tehnika, toliko su važni i ljudi koji njome rukuju. A njih je Rauch tražio prvenstveno u toj regiji.

Prvih novih 80 kolegica i kolega iz Srbije brzo je pronađeno. Uskoro je velik broj zaposlenika posjetio Rauchove pogone u Vorarlbergu gdje su naučili trikove i tajne koji se kriju iza posebne kvalitete Rauchovih proizvoda. A ljudi iz Koceljeve brzo su učili. Krammer: „Pogon u Koceljevi danas je pravi ogledni primjerak i zapošljava 200 ljudi. A to me posebno veseli. Zahvaljujući ekonomskom poletu, selo se pretvorilo u mali dragulj.“