Viličari u utrci s preprekama

Još od ranih šezdesetih godina u tvrtki Rauch se posebno pazilo na to da se kapaciteti iskoriste što više. A zahvaljujući predanim timovima u tvornicama, to je čak uspijevalo i onda kada je Rauch širio i renovirao određenu lokaciju. Kao, npr. u slučaju nove tvornice u Nüzidersu.

U proizvodnoj hali, u skladištu i na cjelokupnom tvorničkom kompleksu, u ljeto 1995., pod vodstvom dr. Rolanda Concina, još se marljivo gradilo. Odvojeno ogromnom zavjesom za zaštitu do prašine, u prednjoj trećini hale je na dvije proizvodne linije, sat za satom, traku napuštalo 120 000 napunjenih limenki. Bilo je to moguće zahvaljujući u prvom redu spretnosti i izdržljivosti vozača viličara. Oni su naime između proizvodne hale i skladišta mjesecima vrlo spretno izbjegavali sve prepreke.

Viličar 1 vozio bi paletu s gotovim limenkama do rampe proizvodne hale. Tamo bi, na šljunčanom putu između dvije zgrade, spuštenom 40 cm, preuzeo viličar 2 i odvozio robu nekoliko metara dalje, gdje bi paletu odložio uz rub betonskog korita dubokog 2 metra i širokog gotovo 3 metra. Dolje u toj jami čekao je viličar br. 3 s izvučenim vilicama, preuzeo bi paletu, okrenuo se na uskom prostoru za 180 stupnjeva i odložio robu uz rub skladišta. Tamo bi je preuzeo viličar 4 i odnio na pravo mjesto. Bio je to pravi pothvat! Uostalom: budući da se rampa za kamione nalazila u proizvodnoj hali, prilikom utovara trebalo je prijeći isti put natrag.

Već u ljeto 1995., samo nekoliko mjeseci nakon preuzimanja, Rauch je u novoj tvornici u Nüzidersu punio limenke. Bez neumornog angažmana vozača viličara, to ne bi bilo moguće.