Voće dokle pogled seže

Iz godine u godinu sve je VIŠE kupaca kupovalo Rauchove sokove. Kako bi se zadovoljio snažan porast potražnje, Rauch se krajem osamdesetih držao vrlo jednostavnog načela za nabavu: kupovat ćemo voća koliko god možemo. No, kada je stigla jesen i sezona berbe, znalo se dogoditi da je isporučena puno veća količina jabuka od količine koju su timovi u proizvodnji mogli isprešati, a to je ipak čak 500 tona dnevno. Posljedica: na svim slobodnim željezničkim prugama od Rankweila pa do 9 km udaljenog Götzisa stajali su vagoni, do ruba natovareni zrelim jabukama.

To se promijenilo tek 1993. kada je Rauch u Budimpešti pokrenuo preradu jabuka. I tamo je s vremena na vrijeme došlo do gomilanja dostavljenih jabuka. Kada je 1998. prijetila opasnost da kamioni natovareni jabukama zakrče ceste oko tvornice u Mađarskoj, kolege su došle do pragmatičnog rješenja: u vrlo kratkom roku unajmili su obližnje kino na otvorenom koje je poslužilo kao parkiralište za velike količine jabuka.

Timovi u Rankweilu prešaju 500 tona jabuka dnevno. U jesen su isporuke znale biti još i veće.