Poznati proizvodi sa Zapada bili su sredinom devedesetih jako traženi i vrlo rijetki u Rusiji i drugim zemljama Istočne Europe – uključujući i voćni sok Rauch. Smiješili su se neobični poslovi. Stoga su se mnogi, koji su imali novaca, okušali kao uvoznici.
„U Rankweilu su nas tada uglavnom posjećivali Rusi. Tijekom razgovora bi na stol stavili debeli svežanj njemačkih marki, tražeći svoju narudžbu. Istočnim bankama nitko nije vjerovao“, sjeća se Heinz Dei-Michei, koji je tada bio zadužen za izvoz. „Trudi Ludescher uzela bi novac, nekad čak i iznos od 100.000 DM, otišla do naše banke i provjerila jesu li novčanice prave.“ Ako je sve bilo u redu, potpisali bismo ugovor – dva dana kasnije bi ruski kamioni, često u derutnom stanju, došli po sokove u Rankweil.
U poslovima s Istočnom Europom devedesetih se priznavala samo gotovina – njemačka marka bila je „europski dolar“.