Sok za poljske bolnice

Zahvaljujući procvatu potražnje za slatkim moštom, mali pogon u Rankweilu imao je i u burnim političkim vremenima prije i za vrijeme 2. svjetskog rata pune ruke posla. Korak po korak Rauchovi su investirali u industrijske procese: stroj za punjenje, stroj za pranje i četkanje, postrojenje za pasterizaciju… To se nastavilo i nakon pripajanja Njemačkom Rajhu 1938. 

Slatki mošt bio je važan za poljske bolnice, bolnice, majke i djecu. Stoga su svi proizvođači bili podređeni centralnim odjelima za nabavu u Berlinu. Sve dok se isporučivala kvaliteta, moglo se uživati u određenim pogodnostima: Ernst je 1939. otišao u Wehrmacht, ujesen 1940. vratio se kući, jer je bio važan za pogon. Lokalni, često fanatični nacisti, nisu imali ovlast nad tvrtkom. A pogon je dobivao i dovoljne količine sirovina. No, Berlin je ujedno diktirao što je trebalo proizvoditi. Rauch je morao skupljati trop iz regije, sušiti ga i isporučivati tvornicama pektina u Njemačkoj. 

Kada je sve više i više zaposlenika pozivano u vojnu službu, Rauchu su, kao i većini drugih pogona koji su bili važni u ratno doba, dodijeljeni strani radnici. „Bili su to Grci“, sjeća se Erich Rauch, koji je tada imao 9 godina: „Dobro smo ih pazili, tako smo im npr. uredili njihovu vlastitu kuhinju“. Tako je pogon za proizvodnju mošta Rauch dobro i pošteno preživio i ratne godine.

Otpremnica: U teška vremena i sitnice su bile važne:  Rauch je 1943. mesaru Marteu iz Rankweila zaračunao izgubljenu bocu 30 reichspfenniga.