Stečaj?

„Morat ćemo odmah vratiti sve naše kredite!“, izjavio je Franz Rauch u proljeće 1966. na sastanku uprave. Trudi, Erich i Roman ostali su bez teksta. Rauchovi su rast koji je krenuo 1962. financirali većim dijelom preko dvije lokalne banke. Trebalo je vratiti dvoznamenkasti milijunski iznos u šilinzima. Promet je odlično rastao, ali su poslovni rezultati još uvijek bili skromni. Bankama su ambiciozni planovi mladog menadžerskog tima bili, doduše, poznati, ali više nisu vjerovale u njihov uspjeh. Stečaj?

Franz Rauch prisjeća se najtežih dana svojeg života: „Preko poznanika sam dobio termin za sastanak s Heinrichom Treichlom, predsjednikom uprave banke Creditanstalt u Beču.“ Jedne nedjelje uvečer smjestio se u spavaći odjeljak sa 6 ležajeva u vlaku „Wiener Walzer“, noćnom vlaku koji vozi u glavni grad. U ponedjeljak prijepodne predstavio je predsjedniku uprave u 30 minuta strategiju tvrtke Rauch. „Treichl je kimnuo i rekao da ponovno dođem za dva sata. Čekao sam u kafiću. Zatim mi je u ruku stavio dva čeka i dopis za naše mjesne banke u kojem je banka izjavila da preuzima naše kredite.“ Ponedjeljak popodne Franz Rauch vratio se vlakom opet na selo.

„S time da će nam najveća austrijska banka vjerovati naše seoske banke nisu računale“, sjeća se Franz Rauch. Četvoro mladih iz obitelji Rauch založilo je svaki kvadratni metar posjeda u korist banke. „Svi smo vjerovali u naš koncept, tako da nam naš potpis na založnici nije teško pao“, sjeća se Trudi Ludescher.

U odjeljku sa šest ležajeva legendarnog noćnog vlaka „Wiener Walzer“ putovao je Franz Rauch na sastanak s predjsjednikom uprave banke Creditanstalt: najveća austrijska banka spašava poduzeće. >