Avanturistička putovanja za najbolji sok

 „Bilo u Iraku, Džibutiju ili Jemenu – kako bismo mogli shvatiti njihova tržišta i udovoljiti im na najbolji mogući način, posjećivali smo nove kupce, po mogućnosti rano i osobno, često u opasnim i nama dalekim zemljama,“ sjeća se Heinz Dei-Michei koji je u razdoblju od 1985. do 2001. bio zadužen za izvoz. Većina trgovaca bila je iznenađena kada bi ih Rauchovi osobno posjetili. Velik dio velikih proizvođača nije se usudio izlagati tom riziku. 

Prvi kontakti ostvarivali su se na sajmovima hrane i aktivnostima s predstavnicima za vanjsku trgovinu. „Nakon što bi se Rauch s poluproizvodima ili gotovim proizvodima etablirao u pojedinoj regiji, na takvim su nas manifestacijama ubrzo posjećivali zainteresirani kupci iz susjednih regija. Kvaliteta se brzo pročuje po cijelom svijetu.“ Ta su putovanja često bila avanturistička: satima se putovalo u starim autima po neravnim cestama, u hotelskim sobama imali smo sustanare koji gmižu i pužu; često smo razgovore vodili u stilu agenta 007: „U Iraku smo razgovore s kupcima vodili isključivo vozeći se autima jer bi sve drugo prisluškivala tajna služba.

Bez obzira o kojem dijelu svijeta se radilo, Rauch ga je uglavnom već posjetio: Ovdje krajem devedesetih na tržnici u Karachiju u Pakistanu.