Mreža dobavljača preko željezne ograde

Tko kao proizvođač voćnih sokova želi rasti, mora kontinuirano širiti i održavati svoju mrežu dobrih dobavljača. To je bio posao najmlađeg člana uprave, Romana Raucha. U zemljama istočne Europe nalazila su se, i još se uvijek nalaze, važna područja uzgoja voća. No, u ono doba to je još uvijek bio „Istočni blok”.

„U tim zemljama gotovo nitko nije pio voćni sok, budući da nije bilo industrije. Države bi, dakle, prodavale svoje voće na zapad. Naši partneri bile su izvozne tvrtke u državnom vlasništvu“, sjeća se Roman Rauch. Tko je želio kupovati dobru kvalitetu, kupovao bi voće na licu mjesta. A tko je želio postići dobre uvjete poslovanja, taj je održavao osobne veze. 

Rauch je pridavao pažnju i jednom i drugom, pa je Roman Rauch više puta godišnje putovao iza „željezne zavjese“ i posjećivao svoje dobavljače, npr. u Rumunjskoj. Zemlja je bila poznata po svojem bobičastom voću  kao što su maline ili borovnice. „Tvrtka u Rumunjskoj zvala se ‚Frukt Export‘. Dvoje predstavnika tvrtke dočekali bi me na aerodromu u Bukureštu. Potom smo se  prilično starim autima satima vozili od sela do sela po derutnim cestama. Svako selo imalo je malo rashladno skladište u kojem bih isprobavao voće. Zatim bi pregovarali u gostionici, uvijek uz krepko jelo i puno rakije.“

Mnoge zemlje istočne Europe bile su, i još su uvijek ponosne na svoje posebno dobro voće. To se vidi, među ostalim, i po mnogim serijama poštanskih maraka s motivom voća. Ove marke ukrašavale su od 1966. poštu iz Rumunjske.