Prehrambeni proizvodi kupovali su se do 1950-ih u trgovini za uglom. Uglavnom su to bile male trgovine s pultom, iza kojih je na policama bio uredno posložen asortiman proizvoda za svakodnevnu upotrebu. Naručivalo bi se pri ljubaznom osoblju u bijelim radnim kutama. Lokalna ogovaranja uključena u cijenu. To je baš bilo zgodno. I vrlo zahtjevno.
Ideja da se trgovine prehrambenim proizvodima jednostavnije urede zavladala je od sredine pedesetih godina i u Austriji. Trgovci s vizijom osnivali su nove trgovačke lance. Zajednička nabava, jednostavnija rješenja za dostavu i skladištenje, npr. zahvaljujući spremnicima na kotačiće. I samoposluživanje. Te su se nove organizacije zvale ADEG, Spar i Billa. Mnogi su se dobavljači i poneki trgovci isključili iz tih promjena. Branili se. Rauchovi su prepoznali priliku.
„Tijekom doručka moj je otac čitao o tome u novinama. Trojica mlade braće Drexler iz trgovine brašnom u Dornbirnu u studenom 1957., zajedno sa 70 maloprodajnih trgovaca, osnovali su lanac SPAR u Vorarlbergu“, prisjeća se Franz Rauch. Nekoliko tjedana kasnije Eduard Rauch otputovao je zajedno sa svojim sedamnaestogodišnjim sinom u Dornbirn. U malom uredu trgovine brašnom susreli su se s Luisom Drexelom i ugovorili suradnju.
Ostvarene su dobre ideje. Novi trgovački lanci nicali su strelovitom brzinom. Zajedno s njima rastao je i Rauch u Austriji.
Novi oblici trgovanja unijeli su revoluciju u trgovinu hranom: samoposluživanje u trgovini i centralizirana nabava umjesto pojedinačne dostave od strane dobavljača