Gostioničari u Vorarlbergu i Tirolu bili su na početku među najvažnijim kupcima pogona za proizvodnju mošta Rauch – pa bilo to zbog rakije i mošta. Još se sedamdesetih godina vodila žestoka borba za najmoćnije pozicije u gastronomiji, sjeća se Franz Rauch. No, kada je ostvaren velik svjetski uspjeh u trgovini prehrambenim proizvodima i koncentratima voćnih sokova, sve je to palo u drugi plan.
Rauch je, doduše, i dalje nudio mnoge proizvode u posebnim spremnicima za gastronomiju, od 1991. i tzv. kontejnere za šank odnosno kasnije „vrećice u kutijama“. A pojedine podružnice bilježile su veliki uspjeh, npr. talijanski tim oduševljavao je gostioničare i goste sokovima u malim bocama od 0,2 litre. No, sve u svemu – Rauch je malo zapostavio to važno tržište. I tako su konkurenti iskoristili svoju priliku u gostionicama. Sve do 2001.
Tada je odlučeno da se krene u ponovno osvajanje gastronomije. Uspostavljeno je nekoliko vlastitih prodajnih timova i osnažena je marka koja se isticala po glavnom obilježju, odnosno ekskluzivnoj boci koja je budila želju za voćem. Rauch je za osmišljavanje tog važnog dizajna pozvao ugledne agencije. No, posebno se isticala ideja mladog studenta dizajna iz Vorarlberga. Boca je samo u donjem dijelu imala malu naljepnicu tako da se isticala prirodna boja soka. I moderan, suženi oblik koji elegantno prati elipsu loga Rauch koji je otisnut na boci. Tehnički vrlo zahtjevno.
Budući da su svi bili oduševljeni idejom, odluka je brzo donesena. No, raspoloženje je splasnulo kada su prve probne serije stigle iz postrojenja za pranje: od 100 boca 90 je izašlo u krhotinama. Što sada? Odustati? Nikako! Nakon godine dana mukotrpnog rada i uključivanja iskusnih stručnjaka za materijale s Tehničkog sveučilišta u Beču, proizvodni partner naposljetku je ipak uspio osigurati stabilnu proizvodnju lijepih novih boca za tvrtku Rauch.
„Gastronomiju ne treba podcijeniti. Potrošač se u gostionici upoznaje s novim proizvodom. A ako mu se tamo sviđa, kupit će ga kasnije i u trgovini.