Od želatine do membrane

Bistre i prozirne, tako većina ljudi voli određene sokove kao što su na primjer sok od jabuke, ribiza ili višnje. No, svježe prešan, svaki je sok po prirodi mutan. Treba ga najprije „pročistiti“, tj. drugim riječima: izvući iz njega sitne lebdeće čestice, biljne bjelančevine i enzime. Nekoć se za to upotrebljavala želatina koja dobro veže takve čestice, zahvaljujući čemu se one lako uklanjaju.

No, želatina je životinjskog podrijetla. To je bilo, a i danas je za mnoge ljude i kulture problematično. Osim toga, ta metoda nije bila savršena niti zbog toga što su u soku još uvijek mogle preostati sitne čestice. Stoga se prilikom miješanja u pogonu za punjenje moglo pojaviti lagano zamućenje u soku.

Tek se sredinom osamdesetih godina na tržištu pojavio sustav filtra koji je bio dovoljno sitan kako bi se voćni sokovi mehanički pročišćavali: ultrafiltracija. „Htjeli smo ga odmah imati!“, sjeća se Erich Rauch. 1985. sa svojim je timom nekoliko tjedana ispitivao sustave triju proizvođača u pokusnom postrojenju u podrumu svoje tvrtke: „Na tisuće litara soka pumpali smo kroz filtre. Provjeravali smo u kojoj su mjeri sustavi precizni i koliko je njihova primjena praktična u svakodnevnom poslovanju.“ U 1986. u proizvodnoj hali u Rankweilu pušteno je u red prvo postrojenje za ultrafiltraciju.

Zahvaljujući toj modernoj tehnologiji filtriranja, bistri sokovi Rauch ne sadrže životinjske sastojke te udovoljavaju najvišim vjerskim i ideološkim zahtjevima: halal, košer i vegano.

Standardi postoje i za boju soka od jabuke koja se određuje usporedbom s ovim uzorcima boja.

No, kako bi sok bio sjajan, treba ga pročistiti. Rauch je od 1986. za to, umjesto želatine, upotrebljavao modernu tehnologiju za filtriranje.